Ovoj temi želim da posvetim posebnu pažnju, a inspiraciju mi je lično, glavom i bradom, dao moj momak :D Primjetila sam da su razni portali na internetu već uveliko počeli objavljivati članke na temu: "Pripremite se za ljeto u samo četiri sedmice", "Trodnevna dijeta za svakoga", "Smršajte brzo" i sl., pa sam pomislila kako bih mogla dati svoj majušni, ali znatan doprinos u borbi protiv "prodavanja magle" o zdravlju i kvaliteti ljudskog organizma.
Razvoj samog sporta i rekreacije je doveo do pojave brojnih povreda i oštećenja lokomotornog sistema, koji se inače vrlo rijetko sreću kod ljudi u svakodnevnim fizičkim aktivnostima. Pored tih, da ih nazovemo, akutnih mehaničkih povreda kod sportista, rekreativaca ili ostale populacije, razvio se jedan mnogo, mnogo veći problem: SINDROM PRENAPREZANJA LOKOMOTORNOG SISTEMA, ILI TZV. SPORTSKA OŠTEĆENJA.
Zašto im pridajem veliku važnost i zašto sam ih uzdigla od svih drugih, pa možda i (ako uporedimo kliničku sliku) težih oboljenja? Zato što osnova nastanka sindroma preopterećenja lokomotornog sistema leži u ponavljanju trauma čiji broj nadvladava vrijeme potrebno za reparaciju tkiva, bilo da je riječ o kosti, tetivi, mišiću ili burzi. Sve se to odvija tokom pretjerane i ponavljane aktivnosti kroz duži vremenski period.
Čemu vodi pretjerana aktivnost?
Prije svega, bitno je naglasiti da promjene dosežu do same ćelije, razvija se upalni proces i lokalno oštećenje tkiva u obliku celularne (ćelijske) i ekstracelularne (vanćelijske) degeneracije. Glavni simptomi su: zamor, loš nastup, nervoza, poremećaj spavanja, gubitak tjelesne težine, mialgija, te endokrine i imune disfunkcije.
Kada se usljed prenaprezanja u mišićima smanji vaskularizacija i prenadraže nervni završeci, nastaje aseptična inflamatorna reakcija sa kasnijom metaplazijom tkiva od hrskavičnog, preko osteoidnog do koštanog. Proces je hroničan, može trajati mjesecima, često se ponavljati, te u nagorem slučaju, preći u definitivno stanje sa stalno (do kraja života) prisutnim tegobama.
Ovo se vrlo često javlja kad sportista promijeni stil ili intenzitet i trajanje treninga, ili kod ostale populacije (kojoj i posvećujem ovaj post) kada osoba iz dugotrajne neaktivnosti pređe u aktivnosti velikog, odnosno, ekstremno velikog intenziteta što je slučaj u člancima o navodno brzom mršavljenju, četverosedmičnoj pripremi tijela za bikini, ljetne haljinice i slatke, spontane ljetne ljubavi.
Dakle, iz ovoga možemo zaključiti da kod sindroma preopterećenja nije problem akutna upala tkiva nego se radi o hroničnoj degeneraciji-problemu koji bi nas mogao pratiti čitav život.
Svaka upala mičića, koju uglavnom osjetimo nakon prvog treninga, za koji smo se odlučili poslije 100 godina fizičkog ljenčarenja, predstavlja zapravo mirkotraumu/mikrooštećenje na mišićnim vlaknima i potrebno mu je obezbijediti adekvatnu ishranu (prije svega dosta vitamina C) i dovoljno vremena za oporavak (najmanje 24-48h, nikako opet zapustiti tijelo), jer će samo tako ono u nastavku biti sposobno da podnese nova opterećenja bez povređivanja. Pa onda:
1) HRABRO I ODLUČNO nastaviti s individualno i vremenski adekvatno doziranim treninzima,
2) redovno mijenjati vrste vježbi za svaku grupu mišića kako bi ostali MOTIVISANI,
3) KONSULTOVATI SE s trenerom ili fizioterapeutom za svaku nejasnoću ili eventualnu bol,
4) SLUŠATI trenerove upute (dragi, ovo se i na tebe odnosi :D )
5) imati ZDRAVO I LIJEPO tijelo!
Iskreno se nadam da je moja misija izvršena i da ćete ubuduće razmisiti kakvu štetu činite svome tijelu, prije nego što svoju neprocjenjivu motivaciju za fizičkom aktivnočću usmjerite na bezvrijedne dijete i jeftine fitness programe.
No comments:
Post a Comment